Uz snagu motora, gume i još mnogo faktora, aerodinamički protok je vrlo bitan za postizanje brzine bolida. Treba obratiti pažnju na mnoge probleme prilikom dizajniranja bolida. Osiguravanje dovoljnog dotoka zraka do radijatora je kritičan, jer je jako bitan za snagu motora.
F1 konfiguracija
F1 bolid (kao i općenito svaki trkaći automobil sa krilcima) je konstruiran tako da su prednje i zadnje krilo na suprotnim točkama gravitacijskog centra bolida i obje "podižu" (snažno) u istom smjeru - u ovom slučaju prema dolje
Bolid se treba promatrati u 3 dijela: prednje krilo, tijelo bolida (body) i zadnje krilo. Svaki od ovih dijelova mora biti optimiziran za postizanje downforcea i što manji drag, ali ipak sa što većim naglaskom na postizanje downforcea. Downforce može biti opisan kao virtualno podizanje težine bolida, koja pritišće bolid jače prema podlozi povećavajući spojnu silu između bolida i staze - omogućavajući veću brzinu u zavojima.
To omogućuje današnjim bolidima da izdržavaju centrifugalne sile od 4G, dok putnički automobili sa standardnom karoserijom počinju kliziti pri 1G.
Drag tj otpor zraka
Slijedeća slika pokazuje C, koeficijent otpora zraka (draga) kod nekih geometrijskih tijela:

Za izračunavanje sile aerodinamičkog otpora zraka može se koristiti slijedeća formula:
F = ½ CDAV²
gdje su:
F - Sila otpora zraka
C - koeficijent otpora zraka
D - gustoća zraka
A - prednja površina
V - brzina objekta
U ovoj jednadžbi, D je gustoća zraka izražena u kg/m³. Prednja površina je površina objekta gledana iz točke prema kojoj se direktno kreće, izražava se u m2. Brzina se trba postaviti u m/s gdje je 1 m/s = 3,6 km/h.
Opći utjecaj na vremena po krugovima se može izračunati ovim "Amdahlovim zakonom":

Ovdje je f fragment sistema (kada fragment čini 5% cjelokupnog draga bolida onda je f = 0.05) koji se može poboljšati, Sf je faktor poboljšanja na ovom fragmentu, a Seff je ukupno poboljšanje koje se može postići.
Downforce
Uzgonske površine na bolidu se još nazivaju i krilcima. F1 krilca su tu s namjerom ostvarivanja većeg downfrcea, povećanjem kuta krilca što je proporcionalno povećanju draga.
Evolucija uzgonskih površina (krilaca) prema onome što su danas, uvelike može biti zahvalna poznatim učenjacima Bernoulliu i Newtonu koji su u biti imali jako različite poglede na stvaranje downforcea.
Kada plin teče preko objekta (ili kada se objekt kreće kroz plin) molekule plina se slobodno kreću uokolo, a nemaju čvrstu vezu među sobom kao u krutim tijelima. Zbog toga što se te molekule pokreću, postoji frekvencija (brzina + smjer) vezana za plin. Unutar plina, frekvencija može imati različite vrijednosti pri različitim udaljenostima od objekta.

(lijevo Bernoulli, sredina Newton, desno kako imamo danas)
Bernoullijeva jednadžba povezuje pritisak na objekt sa frekvencijom; kako se frekvencija mijenja oko objekta mijenja se i pritisak, ali u suprotnom smjeru.
Dodavajući frenkvencijske promjene oko objekta (umjesto promjena u pritisku) također određujemo aerodinamičku silu.
Iz Newtonovog trećeg zakona gibanja, akcija skretanja toka će rezultirati re-akcijom (aerodinamičkom silom) na objekt.
Dakle i Bernoulli i Newton su u pravu. Uzimanjem u obzir frekvencije ili pritiska određujemo aerodinamičku silu na objekt. Ove dvije jednadžbe su dovele do današnjih rješenja uzgonskih površina koje se koriste, i vrše optimalnu upotrebljivost obje teorije.
Design
Današnji se bolidi dizajniraju pomoću CFD (computational fluid dynamics) i CAD (computer aided design) što omogućuje inžinjerima da dizajniraju bolid, i odmah simuliraju protok zraka oko njih, unoseći parametre okoline kao što su trakcija, brzina i smjer vjetra, .....