1912. u Njemačkoj počinju planovi za izgrandnju prve trajne trkaće i testne staze. Gorje Eifel jedna je od nekoliko potencijalnih lokacija. Planovi za izgradnju staze spremljeni su u ladicu 1914. kad je počeo Prvi svjetski rat, a prekidom rata 1918. na kratko su izvađeni, ali ipak se planovi odgađaju na nekoliko godina jer je Njemačka u rasulu. U travnju 1925. Otto Creuz, savjetnik općinskog vjeća Eifela, je uzeo planove za Nürburgring i grčevito ih se primio. Do rujna je Creuz uz podršku Konrada Adenauera uvjerio njemačku vladu da je staza dobro rješenje, jer bi se za izgradnju otvorila mnoga radna mjesta, koja su tada bila nužna u siromašnoj pokrajni Eifel. Vlada je osigurala financijska sredstva i počinje izgradnja prve prave trkaće staze u Njemačkoj, do onda su za utrke adaptirali javne ceste. U ranim 20-im utrka ADAC Eifelrennen održavala se također na javnim prometnicama gorja Eifel, a to je bilo nepraktično i opasno. 1926. 3000 radnika radilo je na stazi, koju je osmislio Gustav Eichler. Nordschleife (Sjeverna petlja) dužine 22,81 km i Südschleife (Južna petlja) dužine 7,75 km imali su istu 20 metara široku startno ciljnu ravninu. Kad su se staze kombinirale tvorile su 28,27 km dugu Gesamstrecke (Cjela staza).
19. lipnja 1927. na prvoj utrci na Nurburgringu pobijedio je Rudolf Caracciola, šokiravši publiku vozeči po betonskim nasipima Krrusella izgrađenim za drenažu. Zavoj je nakon toga prozvan Caracciola-Karrusell, i od tada je vožnja po nasipima pravilo, a ne iznimka. 1935. več je počela era Srebrnih strijela i na utrku je došlo oko 300000 uglavnom njemačkih gledatelja. Tazio Nuvolari sve ih je šokirao svojom epskom vožnjom u 3,2 litrnom Alfa Romeu. Pobijedio je ispred osam Mercedesa i Auto Uniona koji su koristili 4,9 i 5,7 litrene motore koji su bili 100 i više konja jači od Alfe, i koji su tada dominirali utrkama u Njemačkoj. Sljedeće godine nastala je još jedna legenda Nurburgringa. Usred utrke Eifelrennen stazu je prkrila gusta magla. Nuvolari koji je do tada bio u vodstvu usporio je, kao i svi ostali, osim jednog, Bernda Rosemeyera. Vidljivost je bila 30-ak metara, ali on je nastavio voziti punom brzinom i bio je oko 30 sekundi po krugu brži od svih ostalih. Pobijedio je, a nakon utrke dobio je naslov Nebelmeister (majstor za maglu). Te iste godine na GP utrci Rosemeyer prvi put vozi stazu za manje od 10 minuta. 1938. prvi put na Velikoj nagradi Njemačke pobjeđuje Britanac, Dicka Seamana promatralo je 350000 gledatelja. Te godine je postavljen novi dio staze Stichstrasse, kako bi vozačima koji voze Sudschleife omogučilo da zaobiđu startno ciljnu ravninu, tako to postaje zasebna staza duga 5,7 km. 1939. posljednji put se vozi Gesamstrecke, GP utrke nakon toga održavaju se samo na Nordschleife, a Sudschleife je ograničena na utrke motocikala i klupske utrke. Kasnije te godine počinje 2. svjetski rat.
Ratne godine Ring je proveo u rukama vojske, 1948. predan je lokalnom stanovništvu. Stazu je trebalo temeljito obnoviti kako bi se na njoj ponovno vozile utrke. 1950. Velika Nagrada se vrača na Ring, a 1957. na stazi se ponovno rađa legenda. Juan Manuel Fangio na polovici utrke odlazi u boks, imao je 30 sekundi prednosti, ali nakon greške mehaničara na stazu se vrača sa 50 sekundi zaostatka. Počinje voziti utrku života, krug za krugom obara rekord staze koji je 1937 postavio Rosemeyer. U zadnjem krugu pretiče Collinsa i Hawthorna te pobjeđuje. Na kraju je vozio 8 sekundi brži krug nego u kvalifikacijama kad je osvojio pole. Nakon utrke je rekao: "Mislim da sam toga dana napokon savladao Nurburgring. Vozio sam na granici, uletavajući u zavoje brzinom kojom se nikad prije nisam usudio." Nakon te utrke je također izjavio da nije par dana spavao od straha koji ga je ulovio tek poslije. Na toj utrci je osvojio i svoj peti naslov i zadnji put je pobijedio. Več 1958. Wolfang von Trips prvi put vozi krug za manje od 9 minuta, nije pobijedio, a 1961. svoju posljednju GP pobjedu ostvaruje Stirling Moss. Bio je jedan od 5 Britanaca među prvih 10.
1965. Jim Clark prvi put vozi krug prosječnom brzinom večom od 100 mph (160 km/h). Osvaja pole position, najbrži krug i pobjedu, vodio je od početka do kraja. 1967. na početak startno ciljne ravnine dodana je šikana Hohenrain kako bi se smanjila brzina ulaska u boks, uskoro počinju rasprave kako je staza opasna za vožnju. 1968. to dolazi do punog izražaja kad se utrka vozila po nevjerojatnom pljusku. Jackie Stewart je poveo u prvom krugu i do kraja utrke je napravio nevjerojatnu prednost od 4 minute ispred drugoplasiranog Hilla. Nakon utrke je izjavio: "To mi je do tada bila najveća ambicija da pobijedim na Nordschleifeu. Smatrao sam tu stazu najvećim izazovom za vozača i ja sam taj izazov prošao. Na sreću, nitko od vozača se nije ozbiljno ozlijedio. To je bila vjerojatno jedna od najtežih utrka Formule 1." Stewart je također stazi dao nadimak koji nosi još danas: Zeleni pakao, te je izjavio da onaj tko kaže da ga nije strah voziti na Nurburgringu ili je lud ili laže. Več 1969. Jacky Ickx odvozio je krug za manje od 8 minuta prosječnom brzinom od 175 km/h. Pobijedio je u utrci, ali kako se brzina sve više povečavala, vozači su sve više negodovali zbog sigurnosti vožnje Ringom. Tako več 1970. vozači odbijaju voziti na Ringu, a VN Njemačke je premještena na Hochenheim. 1971. nakon što su zavoji prilagođeni, izravnani, dodani kilometri zaštitnih ograda te su izglađene brojne neravnine utrke F1 se vračaju na Ring. Napravljeno je ukupno 100 promjena. 1973. boksovi i prostor za održavanje preseljeni su na Sudschleife u korist nove i poboljšane Nordschleife.
1975. Ring ponovno dobiva legendu. Niki Lauda je na treningu postigao vrijeme 6:58,6 i tako postao prvi i jedini koji je izvorni 22,81 km dug Nordschleife vozio za manje od 7 minuta. Sljedeće godine Lauda gubi nadzor nad bolidom i izliječe. Bila je to zadnja F1 utrka na starom Nordschleifeu, koji je uz opasnost i neprikladan za moderne F1 utrke. Dio kod prilaza Bergwerku u kojem je Lauda izletio sad se neslužbeno zove Lauda-Link. Več te godine odlučeno je da se izgradi potpuno nova GP staza. 1981. počinju radovi na GP-Strecke koja je progutala veliki dio stare Sudschleife. Srušena je i izvorna startno ciljna ravnina i uz opsežno pruređivanje Nordschleife je skračen na 20,83 km. 1983. posljednji put se neka velika utrka vozi na Nordschleifeu, bila je to utrka World Sportscar. U kvalifikacijama Stefan Bellof, neustrašiv vozač, postavlja vrijeme 6:11,13 i to do danas ostaje najbolje vrijeme koje je netko napravio na Nordschleifeu. Najbrže vrijeme u utrci također drži Bellof, 6:25,9. Bellof je ujedno i zadnja velika legenda Nurburgringa Nordschleife.
1984. otvorena je sadašnja GP staza, na prvoj utrci pobjeđuje Nelson Piquet u Brabham BMW-u. Staza nije imala nikakve veze sa Nordschleife te nailazi na kritike publike koja je htijela da barem dio staze prolazi starim djelovima, kao što je kasnije preuređen Spa. U čast otvaranja nove staze održan je koncert Rock am Ring koji se od tada održava svake godine. Na Nordschleifeu se voze razne utrke kao DTM ili 24 sata koja se održava i danas. 2002. pokrenuta je GP utrka oldtimera, a na nekim takvim utrkama automobili su vozili i po ostacima Sudschleife. 2007. se nakon 30 godina na Zeleni pakao vrača bolid F1. Nick Heidfeld je u svojem BMW Sauberu F1.06 stazu prešao za 8:34, bila je to pokazna vožnja i bolid je značajno podignut zbog izrazito neravnog terena, a u prilog nisu išle ni iznimno tvrde gume. Unatoč skraćenim prijenosnim omjerima Heidfeld je na ravnom dijelu staze "Döttinger Höhe" ostvario maksimalnu brzinu od 275 km/h.
2008. počinje ponovna izgradnja zgrada pokraj GP staze. Dovršena je i zaštitna ograda za gledatelje na Nordschleife i time narušen stari ugođaj gledanja utrka na toj stazi. Svi koji su gledali utrke prije postavljanja ograde razočarani su, ostalima je svejedno jer i na svim ostalim stazama več odavno postoje takve zaštitne ograde. Ove godine Nürburgring dobiva novu atrakciju Ring Racer, tobogan smrti na kojem se osmero ljudi naglo ubrzava od 0 do 170 km/h za 1,8 sekundi. Danas se tamo nalaze i mnoge škole sportske vožnje, a po Nordschleifeu se uz naknadu možete voziti vlastitim autom. Iako su i na GP stazi bile zanimljive utrke nikad nije dosegla Nordschleife, jednu od najboljih staza svih vremena na kojoj su se veliki vozači razlikovali od ostalih vozača.
